Bajan - CD u prodaji Ispis E-mail
Split - Glazba
bajanU mom razredu u srednjoj tehničkoj bila su po dva člana iz tri splitska benda - Belan i Bajan iz Narodnog blaga, Ivica Piljić i Pope iz Kućnog pritvora, ja i Cagi iz Dijete iz epruvete.
Nedavno smo se sreli na godišnjici mature i tom prilikom je Bajan najavio skori završetak novog albuma. Drago mi je da je konačno uspio pronaći izdavača i stvarno se veselim što ću moći preslušati ovaj CD.
Album je kombinacija starih i novih pjesama, nastalih u razdoblju od dvadeset i više godina. 
Starije stvari su mi dobro poznate, jer su kao demo snimke najprije bile snimljene u mom podrumu, na jednom starom magnetofonu, zatim su objavljene za sarajevski Diskoton, a potom su neke od njih postale hitovi u Belanovoj obradi.
Zato me zapravo više zanimaju ove nove. I neke od njih sam čuo u demo-verziji, pa me upravo zato i zanima kako je sve to na kraju ispalo.Mislim da neće biti nekog bitnijeg pomaka u odnosu na dosadašnji Bajanov stil, što je dobro. 
Rijetki su, naime, hrvatski autori jednostavnog i nepretencioznog popa koji su uspjeli izbjeći zamku banalnosti, kao što to redovito polazi za rukom Bajanu. Pitke, tople i romantične ljubavne pjesme su Bajanov trade-mark. Stoga preporučujem svima ovaj album i prije nego što sam ga čuo. Osvježite svoje slušne kanale umorne od agresije svakojakog smeća, vratite se korijenima glazbe, poslušajte ovaj CD.
 
Osmi putnik - novi album Ispis E-mail
Split - Glazba


KONCERTNA PROMOCIJA NOVOG ALBUMA, NOVOG SPOTA i 25.GODIŠNJICA BANDA

Osmi Putnik, kultni splitski hard rock, heavy band kojeg je, sad već daleke 1985. godine, u Splitu osnovala vesela ekipa hard rockera na čelu sa Zlatanom Stipišićem Džibom (danas poznatijim kao Gibonni), svojim radom i beskompromisnim stavom uveliko je obilježio hard rock scenu regije.

Nakon četiri objavljena albuma te brojnih odsviranih koncerata Putnici su upravo priveli kraju snimanje svog novog, petog po redu albuma, pod imenom Tajna, koji će svijetlo dana ugledati u petak, 30.7.2010. u izdanju "One Records"-a. Na isti dan u Splitu, na domaćem terenu, na platou ispred music cluba O'Hara, Putnici će odsvirati svoj slavljenički koncert povodom 25.godišnjice banda, na kojem će ujedno promovirati i novi album te premijerno predstaviti video spot za naslovnu pjesmu. Sam koncert svojim nastupom uveličat će još dva odlična splitska banda, hard rockeri Dioniz te heavy metalci Stimulans


O novom albumu... 

Novi album sadrži instrumentalni intro i deset pjesama, devet autorskih, a tu je i jedna obrada. Riječ je o pjesmi "Glavo luda" koju je proslavio Zdravko Čolić, a Putnici su je prikladno preobukli u novo glazbeno ruho. Prvi singl i video spot snimljen je za naslovnu pjesmu "Tajna" pod redateljskom palicom poznatog splitskog dvojca Vojana Koceića i Siniše Jakelića  iz "Pilot Studia" , a u njoj se uz Putnike svojim prekrasnim glasom predstavlja i mlada pjevačica Iva Ivković a kao "ghost" vokal tu je i sopranistica Marija Maya Gajić. Na pjesmi "Prevaren" uz Putnike gostuju, pjevač Žanil Žak Tataj i gitarista Eki Alilovski iz slovenskog banda "Mary Rose", te pjevač Nikola Mijić i gitaristi Miroslav i Srđan Branković iz srpskog banda "Alogia". Na pjesmi "Zajedno" flamenco gitaru odsvirao je Ante Pupačić Pupi dok je za produkciju kompletnog materijala bio zadužen Dean Clea Brkić. Interesantan je podatak da će album biti objavljen kao normalni cd ali i u bogatom digi pack izdanju, a krasit će ih dva kompletno drugačija grafička oblikovanja koje je izradio Luka Škalabrin. 

Band koji je cijeli svoj životni vijek (punih dvadeset pet godina) posvetio isključivo beskompromisnoj hard rock & heavy svirci, odsvirao nebrojene koncerte u cijeloj regiji, snimio 5 CD-ova koji su pri tom prodani u zavidnih 200.000 primjeraka, i dalje je ustrajan u svojoj devizi "Glasno, glasnije". 

Diskografija:

"Ulična molitva" (1986.)
"Glasno, glasnije" (1987.)
"Drage sestre moje..." (1988.)
"Ziv i ponosan" (2005.)
"Tajna" (2010.)


Osmi Putnik:

Dean Clea Brkić - vokal
Bojan Božo Antolić - gitara
Kristian Krista Barišić - gitara
Davor Dado Gradinski - bass
Danijel Stoja Stojan – bubnjevi


Više informacija o bandu na službenim stranicama:

www.osmiputnik.com

www.myspace.com/8putnik

 
Arkul, Kries, Altanka i Cimarron - Ethnoambient 2010. Ispis E-mail
Recenzije - Koncerti
Nažalost, u petak sam bio spriječen pa nisam stigao pogledati Arkul iz Bosne i Hercegovine, te naše stare znance Kries. Moji prijatelji su, međutim, bili na licu mjesta i prenose da je BH dvojac bio fantastičan, a Mojmir i društvo puno bolje raspoloženi nego lani. 
To me veseli i daje nadu da će Kries napraviti korak koji im je u ovoj fazi karijere izuzetno bitan, a to je da profesionalnost koja im je počela pomalo izjedati entuzijazam i ludilo, obogate energijom koja ih je i dovela ovdje gdje su sada. 
Naime, u posljednjih par nastupa na kojima sam ih gledao, bilo je primjetno da je nestala "magija".
Ako se vratimo u dane Legena, bit će jasnije o čemu govorim.
Legen je bio tehnički lošiji od Kriesa, manje se znalo, puno se htjelo, često puta ni njima samima nije bilo jasno kojim putem naprijed. Aranžmani su bili kaotični, zvuk bez jasnog profila. Ipak, postojala je neka magična energija koja je publiku znala dovesti u pravo stanje svijesti kako bi svi zajedno mogli doživjeti dah proteklih vremena, vidjeti vile i vještice, čuti zvukove vlažne, duboke i maglom obavijene šume, zaploviti uspavanim rijekama Međimurja i Podravine. Veliki šaman Mojmir znao nas je odvesti tamo.
Kries je zrelija i profesionalnija varijanta Legena. No pojavom novog mentaliteta, nešto je moralo nestati.
Najprije je ludilo i kaotičnost zamijenjeno organizacijom, što je dobro. Svirka je poprimila konkretnije oblike, a violina je priču raširila na cijeli svijet. Sada to više nije isključivo hrvatski etno. I dalje nemam prigovora.
Organiziranost i profesionalizacija je imala i jedan nezgodan sporedni efekt - nestalo je čarolije.
Koncerti se odrađuju odlično, nema nekih konkretnih grešaka, osim osjećaja da bendu izmiče "trip" ili "film" ili "furka" ili kako god to nazvali. To osjeća i Mojmir i vjerojatno je pod pritiskom da "povuče" bend za sobom, a bend se oslanja na njega da upravo to i uradi. Greška! Trebalo bi biti upravo obrnuto. Bend je taj koji treba pokrenuti Mojmira, a on publiku.
Od ovog benda očekujem da napravi novi iskorak i da poveže energiju, ludilo i profesionalnost u cjelinu, a to je ono što krasi svaki vrhunski bend. Sljedeći album će pokazati jesu li u tome uspjeli. Do tada - samo naprijed.

Posljednja večer Ethnoambienta predstavila nam je dvije skupine - Altanku iz Bjelorusije i Cimarron iz Kolumbije.

Altanka je trio - akustična gitara, akustični bas i bubnjevi. Bubnjar je ujedno i pjevač i to jako dobar.
Vrlo zanimljiva kombinacija slavenskog istoka i zapadne glazbe obogaćena je i zanimljivim aranžmanima u kojima se koristi i balalajka, udaraljke i višeglasno pjevanje. 
Glazbenički nivo je tipičan za bivši sovjetski blok - znanje je besprijekorno. Isto tako primjetna je i ona tipična samozatajnost, povučenost. Tako su najave pjesama bile jako tihe, sramežljive i nesigurne što je stvaralo dojam da su glazbenici neiskusni i neuvježbani, ali daleko od toga.
Sva trojica odlično sviraju i pjevaju, dinamika i izvedba su besprijekorni, a Dimitri Lukianchik je pjevač zavidne vještine i kontrole glasa. Šteta što su tek na kraju uspjeli stvoriti pravu atmosferu. Više ovakvih pjesama pravilno raspoređenih tijekom koncerta znatno bi podigle štimung i stvorile ono potrebno jedinstvo benda i publike.

Cimarron je kolumbijski bend koji svira glazbu sa područja rijeke Orinoco. Koncept njihovog nastupa uključuje glazbu, ples i kratke opise instrumenata, njihove zemlje i običaja. Instrumentarij je vrlo zanimljiv: harfa, bandola, cuatro, bas, cajon i maracas. Glazba je brza, dinamična i atraktivna, a plesne točke su digle publiku na noge.

Nažalost o glazbi samoj ne mogu previše reći, jer je doživljaj upropastio loš tonac koji je za vrijeme cijelog njihovog nastupa muku mučio sa zvukom.
Tako se ni jedan ton basa nije razumio, udaraljke su štrapale bez ikakvog smisla, quatro, bandola i harfa su postale bezoblična zvučna kaša, a pjevač ili pjevačica bi često otpjevali cijelu frazu prije nego što bi se dečko sjetio da bi taj mikrofon trebalo pojačati. Ovako lošeg tonca nisam čuo još od koncerta Ray Charlesa, a taj je sljedeći dan dobio otkaz.
Nadalje, dečko je očito navikao raditi drugu vrstu glazbe i nikako da shvati da ovo nije tehno nego etno.
Agresivan, pumpajući i nerazgovijetan donji dio spektra, te apsolutno nepoznavanje karakteristika pojedinih instrumenata doveli su do toga da smo Cimarron gledali, ali ih nismo mogli čuti.
Šteta, jer ovaj bend je zaslužio bolje. I ako dečko slučajno ovo pročita pa kaže: "Je, a ti bi to bolje" - odgovor je - da, ja bih to puno bolje napravio. Kao i puno puta do sada.

Mlitava reakcija publike i izostanak bisa idu isključivo na dušu tonca.

I samo dvije riječi o rasvjeti: LED rasvjeta obješena poput neonki iznad pozornice prikladna je možda za neki tehno party. Za solinsku Gradinu ne. Loš zvuk i ovakva rasvjeta recept su za manje publike dogodine.
Organizatori, pamet u glavu. Šteta bi bilo da nakon svih ovih godina stvar propadne zbog "tehničkih detalja". 

Koncept tri večeri, umjesto dosadašnje dvije, isto tako mi nije baš sjeo. Ne znam kako je do toga došlo, ali mislim da bi cjelokupni doživljaj bio bolji da je Vieux Ali Farka nastupio u subotu kao zadnji izvođač.
Ovako se sve skupa rasteglo, a mislim i da su prazna mjesta u publici rezultat upravo toga.
Ako je problem u novcima, možda je bolje dignuti cijenu karte, nego dodati još jedan dan.
Publika koja dolazi u Gradinu neće zbog par kuna više odustati od toga. Uglavnom su tu uvijek isti ljudi, ljudi koji vole i cijene glazbu u svim njenim oblicima. A takve nije lako otjerati. 
Ove godine sam dobio akreditaciju, kupio kartu kao lani, ali sam kupio i majicu. U znak podrške.
Vidimo se i dogodine.


 
Vieux Farka Toure - Ethnoambient 2010. Ispis E-mail
Recenzije - Koncerti

U četvrtak, 22.07.2010. u solinskoj Gradini nastupio je Vieux Farka Toure, gitarist iz Malija, koji je najpoznatiji po tome što je sin velikog afričkog glazbanika Ali Farka Tourea.
Sama činjenica da je nastupio na otvaranju Svjetskog prvenstva u nogometu govori da se radi o glazbeniku čiji je utjecaj i značaj za afričku glazbu izuzetan.

Vieux je prošao dobru školu kod svog oca i usvojio je karakterističan način sviranja gitare. Stalno koristi capodaster, a tehnika okidanja palcem i kažiprstom je primijenjena na specifičan način.

U dvosatnom nastupu pokazao je što zna - bilo je tu raznih utjecaja - od bluesa i rocka do reggaea, naravno sve temeljeno na afričkim groove-ovima i melodijama. Vrlo zanimljiva kombinacija.

Šteta je, međutim, što Vieux očito nije bio dobro raspoložen za svirku. 
Osjetilo se to od samog početka. Bend do kraja koncerta nije uspio stvoriti potrebnu povezanost s publikom, niti se "ufurati u film" - problem koji se zna ponekad dogoditi i najboljima.
Tako smo ostali uskraćeni za "ono nešto". Vieux se pokušavao opustiti i pokrenuti energije, ali jednostavno nije išlo. Ono što smo dobili je profesionalno odrađen koncert, ali magija i klimaks su izostali.
Bis na kraju je bio više izraz želje publike da ne bude još gotovo, nego što je bio izraz pravog oduševljenja kakvo su nam priredili Baka Beyond prošlog ljeta.
Ukupni dojam - dobro, ali nije me oduševilo. Možda sljedeći put.


 
Postoji li hrvatski rock? Ispis E-mail
News - Bogo
Pitanje se može činiti čudno, ali razmislite malo bolje. 
Ako krenemo od definicije rocka kao glazbe koja izražava mladenački bunt i suprotstavljanje establishmentu - star-sistemu, politici, logici mase, konformizmu, izrabljivanju, ukalupljivanju bilo koje vrste - onda sve postaje jasnije.
Gledamo li rock isključivo kroz glazbu, dakle ako zanemarimo tekstove, onda elemenata rocka ima posvuda - od Hladnog piva do metalskih sola u pjesmama Jole ili Mila Hrnića.
Naravno, to nije ono o čemu je ovdje riječ.
Rock se danas dijeli na bezbroj pravaca, podvrsta i stilova. Međutim ono što je zajedničko je stav.
Biti rocker ne znači pustiti kosu, objesiti gitaru oko vrata, odvrnuti pojačalo i praviti galamu.
Svi poznati rock bandovi imaju svoju filozofiju, razlog postojanja, žele nešto reći i nadaju se da ipak mogu promijeniti svijet. Ja to u Hrvatskoj više ne mogu pronaći. 
 
  • «
  •  Početak 
  •  « 
  •  1 
  •  2 
  •  » 
  •  Kraj 
  • »


Stranica 1 od 2
Share on facebook

Vaš event

Organizirate koncert, party, nešto treće?
Znate li da kao registrirani korisnik možete sami objaviti podatke o svom eventu u rubrici Najave?

Ako ste registrirani korisnik, u gornjem desnom kutu rubrike pojaviti će se tri male ikone.
Klikom na ikonu kalendara otvara se prostor za unos novog eventa.

Iskoristite ovu priliku, objavite informaciju besplatno.

Login Form

TV danas

Chat

Please login to be able to chat.

Osvrti i recenzije

Kundyak Mezhie - MySpace demos

News image

Čudna biljka nazvana Kundyak Mezhie narasla je na našem kamenitom tlu. Kad bi se nekako moglo križati King Crimson, Pink Floyd uz primjese trip faze Greatful Dead-a, te malo Television i Talking Heads-a dobilo bi se nešto ovakvo. Vrlo zanimljiv zvuk baziran na dvije gitare sasvim je različit od svega što sam do sada čuo od splitskih bendova. Konačno ekipa koja ne maltretira instrumente, nego ih koristi za stvaranje različitih ugođaja na kreativan način. Da se odmah razumijemo - sve se to već čulo, ali pravo je osvježenje u današnjoj poplavi nesuvislih glazbenih iživljavanja čuti bend koji se odmakao od bluesa i metala. Nemam naravno ništa protiv ova dva žanra, ali imam puno toga protiv beskonačnog kopiranja dva-tri najznačajnija svjetska benda i onda tako unedogled. U Splitu imamo sedam Metallica, četiri Iron Maiden, deset blues bandova koji sviraju i zvuče gotovo isto. Kundyak Mezhie su uspješno pobjegli od ovog obrasca. Moram ovdje pohvaliti pjevača Branka, koji uz odličnu boju glasa ima i uvjerljivu interpretaciju i jasno definiran stil. Srki i Ogi su odavno uhodana ritam sekcija i tu se nema što reći osim - to je to. Gitaristi Marijan i Branko se nadopunjavaju i surađuju na vrlo zavidnoj razini, kako zvukom, tako i svirkom. Na ovim snimkama ima grešaka, ali to je demo. Ono što je važno - pjesme - je odlično. Meni. Ne znam kako ovaj bend zvuči uživo, ali CD bih sigurno pože...

Albumi | Administrator | Nedjelja, 4 Travanj 2010 | Hits: 800 | Comments

Read more

Jedan svijet - jedno srce

News image

"Jedan svijet - jedno srce" poruka je s kojom su se Baka Beyond oprostili od nas na kraju jednog od najboljih izdanja Ethnoambient festivala do sada. Ovo je ujedno i festival koji ću pamtiti po svojoj prvoj Press akreditaciji, nakon stotina onih izvođačkih. Ipak, u znak podrške  kupio sam karte. Eto. Za razliku od prethodnih godina kad sam analizirao svakog izvođača posebno, ovaj put to neću napraviti. Naime, ove godine po prvi put sam shvatio da cijeli ovaj festival treba gledati kao jedinstveni događaj, kao koncert jednog jedinog benda, kao jednu jedinu pjesmu. Samo tako može se shvatiti veličina ovog događaja koji svake godine ujedini u ljubavi i razumijevanju ljude, narode, kontinente. I kao što svaki koncert ima svoj uvod, nekoliko vrhunaca i grand finale, tako je i ovaj dvodnevni imao sve što treba. Najprije nas je Rene Medvešek jednom prekrasnom i poučnom bajkom uveo u "film". Podsjetilo me to na one poznate duge najave Dražena Vrdoljaka ... Rene je uspio u svom naumu i u trenu smo bili uvučeni u atmosferu Striborove šume, vila i vilenjaka. Marija Prelas i njene poljičke prije osvijestile su u nama glazbu kraja u kojem živimo. Odmah tu, iza brda, sve donedavno ovo su bili hitovi sa top ljestvica. Danas je to rijetko narodno blago. Na to su se nadovezali Istrijani - čudno društvo pod imenom Vruja, koji kao da su do maloprije sjedili u hrastovim šumama Istre svirajući...

Koncerti | Administrator | Nedjelja, 4 Travanj 2010 | Hits: 685 | Comments

Read more

Mantra Fusion Band

News image

    “Mantra  Fusion Band“ je splitska grupa od sedam glazbenika, od akademski obrazovanih do onih s profesionalnim iskustvom u rock, jazz i alternativnoj glazbi. Naša glazba se može svrstati u World music, svjetsku glazbu. Kombiniramo tradicionalnu (makedonsku, orijentalnu - indijsku, arapsku),  klasiènu i modernu glazbu (pop, rock, jazz).  

Biografije | Administrator | Ponedjeljak, 13 Srpanj 2009 | Hits: 607 | Comments

Read more
  • 90's Monks

    90's Monks Èlanovi: Mario Kaæuniæ - vokal, Božo Kesiæ

  • The Sign

    Hrvatski rock, blues, jazz i fussion band The Sign, osnovan

  • Sampas

    Sampas je bend koji je nastao poèetkom 2007 i uz prilièan broj

  • Šejn

    Splitska grupa Šejn osnovana je u prosincu 2007. godine

  • Loudermind

    Obožavatelji alternativnog rocka koji je u velikoj mjeri koketirao

  • Azil

    U današnje vrijeme kada narodna muzika trešti

Moj kantun 

Splitski festival - Finale

bogo 01.jpgZavršija je Festival. Sve je po starom. Ništa se nije prominilo. Stvari će ić dalje svojim tokom ka da ga nije ni bilo. 

Ja ovogodišnjen Splitu dajen ocjenu 4. Visoko? Možda. 

Gledajući stvari u cjelini mislin da zaslužuje četvorku. Orkestar je bija odličan. Tu ubrajan i prateće vokale koji su mi ove godine zvučali bolje nego ikad. Voditeljsko-glumačkoj ekipi isto tako samo pohvale. Čubi i Nives - genijalni, ona treća malo ispod, ali ipak je to zagrepčanka. Sve skupa - super. Pozornica je izvanredno funkcionirala i ka teatarska i ka festivalska. Ugođaj starog Splita je postignut, što je uvelike pomoglo glumačkoj ekipi i doprinilo uvjerljivosti dijaloga stavljajući sve rečeno u pravi okoliš i kontekst. 

Bogo | Administrator | Četvrtak, 1 Srpanj 2010 | Hits: 274 | Comments

Read more
More in: Bogo

Party scena

Raspored događanja koja slijede - Hrvatska - Party

Izvan Hrvatske

Raspored događanja koja slijede - Inozemstvo