Sajam gitare u Domu omladine protekao je u sjeni Croatia Boat Showa na Rivi. Jahte, milijuni eura, domaći novopečeni bogataši i načini na koje troše lovu svima su zanimljiviji od tamo nekakvih dasaka sa žicama. No na ovom gitarističkom sajmu imalo se što vidjeti. Ne samo što se tiče instrumenata. Većina gradskih majstora gitare bacili su oko i razgibali prste na Stratovima, Telcima ili Yamahama. Tamo smo doznali i ekskluzivne informacije o novom music shopu koji se uskoro otvara u Splitu.
Ali nije to tema ove priče. Na deset metara od ove izložbe su vrata iza kojih se krije jedna od najboljih dvorana koje sam ikad vidio, a vidio sam ih puuuno - Amfiteatar Doma omladine. Fantastičan prostor sa dvije dvorane i jednom pozornicom na izvanrednoj lokaciji desetljećima zjapi prazan u gradu koji krvari od potrebe za nečim takvim. Nevjerojatno je kolika je naša neinformiranost, jer siguran sam da većina splićana pojma nema da ovo uopće postoji. Vjerujte mi, da je ovakvo nešto u Zagrebu svi bi dobro znali za to. E sad se postavlja čitav niz pitanja - zašto ova fantastična dvorana nije u funkciji, tko njome i kako upravlja, čiji su interesi u igri...
Zar je moguće da smo stvarno toliki idioti da puštamo da baš sve u ovom gradu ode k vragu, kao što smo to dopustili na primjer sa Rivom ? Možemo li i imamo li snage reći DOSTA !
Bogo
Evo sam uspio spasiti nešto sa uništenog hard-diska. Propalo mi godinu dana rada, snimke probi s bendom, nove stvari - da ne nabrajam dalje. Nedavno sam se prihvatio posla i pokušao spasiti bar nešto. Kako se u međuvremenu ekipa razišla, pa sam po tko zna koji put sam, odlučio sam podijeliti s vama par stvari. Sve je ovo demo, a neke od ovih pjesama nisu niti dovršene. Svejedno, nisam ih radio zato da ih samo ja slušam :)
Bacite uho, downloadajte, činite što vas volja.
Kako nam je diskografija u debelome kurcu, da ne kažem banani (mrzim taj izraz), ove stvari vjerojatno neće nikad biti službeno objavljene, pa ću sve ono što ubuduće sklepam objavljivati ovim putem. Love od prodaje CD-a i tako nema, radija vrte strane stvari, glazbenicima koji žive od toga (ne računajući par najjačih) treba stvarno dignuti spomenik. Svaka čast na volji, odricanju i upornosti.
***
Ako se kome ne sviđaju ili nedajbože gade ove pjesme neka se slobodno javi. Neću ih maknit, ali baš me zanima.
Hrvatska opet traži zvijezdu. Naravno i par desetaka redikula koji su ufurani u svoje pjevačke "sposobnosti", pa će ih montažeri ove emisije opet, kao i lani, napraviti nacionalno poznatim budalama.
Svi oni imaju prijatelje i rodbinu koji ih tapšu po ramenima i govore im da odlično pjevaju. Jer - bolje je biti pjevač, nego raditi u željezari.
I tako ćemo većinu onih koji lani nisu prošli ove godine opet gledati.
Jesu li u međuvremenu uzimali sate pjevanja? Naravno da ne.
Jesu li popravili zube, naučili tekstove, oprali kosu? Naravno da ne.
Ko je vidija radit. Ili si bogom dani talenat ili ne valja žiri.
Rad je devalviran do krajnjih granica.
Pa šta vi mislite da je Seve ispala iz matere ovakva kakvu vi znate? Da je Toni malo vremena proveo uz klavir učeći pjevačko umijeće? Da je Hus naučio svirati gitaru u jedan dan?
Ljudi moji kad ćete više doć pameti. Zvijezda se ne postaje tek tako. Budite sigurni da iza svakog uspješnog glazbenika stoje godine iscrpljujućeg i često frustrirajućeg RADA.
Show programi kao što je ovaj mogu pomoći. Bojan je dokaz za to. Natali Dizdar isto.
Samo - i jedan i drugi su na sebi radili puno prije nego što su osvanuli na televiziji.
Evo nam još jedne godine. Svi kažu da će bit gora i zajebanija od one prije.
A već smo mislili da gore ne može.
Dobit ćemo i novog predsjednika. Jednog od ova dva. Čovječja ribica ili bradonja.
Krasan izbor, ali sami smo ih tili.
Kaže Kerum da je neobrijani Bandić bolji. Čovik puno radi, nema se kad obrijat.
A onaj drugi ... Mila majko. Ne mogu ga zamislit da se s nekim posvađa ili digne glas.
Branit će hrvatske interese tišinom i Mona Lisa osmijehom. Zvuči mi ka da sve čita iz neke knjige. Ne bi taj zabeštima ni da ga kolju. Fin čovik.
I još kažu da će nam se cila planeta poremetit jer da imaju proć neki asteroidi ili šta ja znam šta blizu nas. Još samo fali da nas utiraju u evropsku uniju i onda nam nema spasa. Preplavit će nas mladi švabe i austrijanci i otet nam i ovo malo šta je ostalo. Svi ćemo bit jeftina najamna radna snaga.
Stiže jesen.
Počela je kiša.
Pari mi se da ću sad više vrimena provodit u garaži.
Odlučija san ovu jesen i zimu posvetit pisanju osvrta, kritika i recenzija bendova koji postoje na splitskoj sceni.
Upozoravam sve da nemam namjeru "titrati jajca" nikome i da ću biti iskren do bola.
Ako ste spremni svoj rad i nerad staviti pod povećalo poštene kritike, pošaljite radove, linkove i tome slično.
Ako niste, svejedno - naći ću ja vas i sam.
Prijatelji, poznanici, publika bez kriterija - sve je to protiv glazbe.
Hvale vas, tetoše i maze i dopuštaju većini da se uljuljaju u samozadovoljstvo i da zapravo stagniraju.
Dosta je gluposti. Ako je dobro - super, ako nije - treba to reć.
Skidam rukavice i dlaku s jezika.
Pripremite se.
Prija par dana poslao sam splitskom javnom gradskom prijevozniku primjedbu e-mailom.
Naravno, nisu ništa odgovorili.
To govori sve o njihovoj nekulturi, niskom nivou svijesti, nepoznavanju informatičkih tehnologija, bahatosti, pouzdavanju u svoju monopolističku poziciju ("ko nam šta more" politika) i da ne nabrajam dalje.
Ja im nisam bitan.
Niste ni vi.
Nisu ni oni meni.
Štovani,
sad je subota, 30.05. 12:25 sati.
Prije par minuta sam sa svog balkona gledao kako momak svojih 17-18
godina sa gitarom na leđima i koferom u ruci trči za vašim autobusom
broj 12 u Mihanovićevoj ulici na Mejama.
Momak bi uspio stići na autobus da se isti uopće zaustavio na stanici.
Znam - vozač može reći da ga nije vidio, ali to ne drži vodu. Morao je bar
jednom pogledati u retrovizor i vidjeti kako dečko sprinta za njim.
Nije bilo ostalih putnika na stanici pa je produžio dalje, štedi se
vrijeme, gorivo i sve to -
opet priznajem - može biti i tako.
Međutim ono što ne priznajem je pomanjkanje ljudskosti. Meni je
stvarno bilo žao momka koji je tako natovaren ostao razočarano gledati
za busom.
Pozdravite vozača i napomenite mu još jednom da on taj bus ne vozi zato
da bi dobio plaću, nego zato da preveze ljude kojima je to potrebno. Da
nema njih ne bi bilo ni njega, a ni vas.
-----------------------------------
Ovo je e-mail koji sam upravo poslao na adresu splitskog Prometa. Zanima me hoću li, kada i kakav odgovor dobiti.
Pozivam i vas da ako imate primjedbu na rad ove gradske službe (što oni jesu, bez obzira što sami mislili o tome) da kopiju istih pošaljete nama. Ne smijemo šutjeti o onome što nas muči. Ne možemo okretati glavu kao da nije naš posao. Pa nego čiji je ?
Da možda pozovemo Supermana ili Batmana ?
Znam !
Zvat ću im Keruma !
Ovi Ostojić šta bi tija bit gradonačelnik mi nije drag. Ne sviđa mi se šta stalno nekoga gadi, pogotovo Keruma. Čin krene neka priča, on udri po Kerumu. Zašto to triba tako? Šta mu je bidni Žele učinija? I onda ga je napa da je na kokainu. Pa šta i da je. Oli Kerum uzima lovu iz Rankovog žepa za kupit kokain. Ka ono - da nan ne bi gradonačelnik bija đanki. Moš mislit. Neka lipo svi šta rade u državne službe jedanput godišnje daju kosu na analizu, pa da vidimo ko šmrče, ko puši, ko gonga lipilo, ko se oblokava i sve.
Ja mislin da bi se iznenadili kakve su jetre naših gospodara.
Ranko ne može kampanju temeljit na zdravoj jetri. Triba tu još nešto, a od ove priče s Kerumom to nešto se ne čuje.
Šteta, možda Ranko dobro misli i želi. Zajeba se malo po pitanju stila. Kerum je ispa veći gospodin u ciloj priči.
Ovo je oglas kojim se preko Google AdWords reklamira naš tekući gradonačelnik. Nemojte me krivo razumit, momak je simpatičan i sve, ali brate kakav je ovo "neprocjenjiv" oglas.
Ima li koja druga riječ osim "neprocjenjivo" i šta je to "neprocjenjivo" što nam Ivan nudi, di nam to nudi, zašto nam to nije nudio do sada i od koga se to "neprocjenjivo" do sada skrivalo?
Pitanja se sama nameću. Dajte Kuretovi PR-ovci smislite nešto suvislo, nemojte sramotit Split i splićane po Googlu ovakvim "neprocjenjivostima".
Ispričavam se svojim čitateljima, politikom se ne bavim, ali oglas se pojavio na ovoj mojoj stranici i nisam ga mogao ne vidjeti.
Mlade glazbenike upućujem na jedan stariji tekst koji govori o gradonačelnicima i u kojem sam ih zamolio da razmisle kad dođu izbori.
To je sad, a tekst se zove Ko je taj Grad?
Neke stvari se ne smiju zaboravljati.
Vlada je opet napravila teško sranje !
Odlučili su da auto ne smi koštat više od 3200 eura i naredili su svim prodavačima auta da odma isti čas skinu cijene. Ili ako neće da odma isti čas zatvore dućane.
Nema više prodavat auta u Hrvatskoj ako su skuplji od 3200 eura.
Svaki hrvat ima pravo vozit mercedes ili bemve. Sad smo najjeftiniji u evropi za kupit auto. Turisti dolaze iz ciloga svita i svi u nas kupuju auta. A di neće ka su po 3200 eura.
Je - sve bi to bilo super kad bi bilo moguće. Ali da vlada to napravi došli bi ekipa iz unije ili nato i odma bi ih makli.
Alooo vlada - jeste vi popizdili dirat se u cijene auta ?!! Koji je to način - to su velike multinacionalne kompanije - nećete više dobit ni eura kredita - popušit ćete upad u evropsku uniju - svega bi in izgovorili.
E da se to ne bi dogodilo, a da bi turisti ipak došli vlada je odlučila smanjit ZAMP.
ZAMP - to je ona sića šta je ja dobijen kad mi na radiju puste Osandesete ili Kurve.
Svaki put mi kapne par lipa. Zato san ovoliko bogat da mogu imat ovi sajt i ovdi pizdit.
E sad bi oni tili da ja dobijen upola manje lipa. Postoji li uopće toliko mala lipa?
Kad turisti čuju da je u nas jeftino slušat radijo i televiziju svi će odma u pun kua velikin kolonama doletit u nas slušat jeftinu mjuzu.
Sve će novine pisat kako je u kroaciji mjuza skoro mukte i kako se blago hrvatima šta in je mjuza tako super jeftina pa svi mogu slušat. Ne triba nama ni kruva ni mlika.
Ja kad san gladan pustin Kurve i odma mi je lakše.
Vlada kad su gladni naprave zakon za meni uzet još malo love.
Ja njima ne mogu ništa.
Oni meni mogu.
Ajde kad su face neka smanje cijene auta na 3200 eura pa da i ja kupin bemve ka oni.
Neka se taknu u malo jače od sebe, a ne u mene. Pa da vidimo di su in muda!
E i još jedna stvar:
jesan li ja napisa moje pisme ?
Jesan !
Jesan li ja to odsvira i odpiva ?
Jesan !
Je li to onda moj proizvod ?
Je.
E pa onda ja iman pravo reć koliko to košta drugima za slušat jer je to moje!
Ja oću da Osandesete moraju platit ko oće slušat pet iljada eura.
Puno ti je?
Jebe se meni. Nemoj slušat.
Gasi odma sve moje pisme sa svih radija !
Bogo je popizdija i nabija je cijene !
Plati pa se rugaj.
Dragi moji splićani i ostali sretan vam i čestit Božić!
Prošlo je već više od godinu dana da se na ovim stranicama družimo, pa vas već doživljavam kao prijatelje i znance, a nadam se i vi mene.
Ovo je doba godine kad ono najljepše u svakom od nas izlazi na vidjelo i kad se trudimo bar nešto od svoje dobrote i unutarnje ljepote prenijeti i na druge. Zaboravimo zato sve ono što nam može pokvariti ove blagdane i volimo se, uživajmo, podijelimo sve s našim bližnjima. I neka tako bude svaki dan. Još uvijek vjerujem u ljude i u onu staru, olinjalu frazu da dobro uvijek pobjeđuje i da je ljubav najjača sila svemira. Neka vas čuva i štiti od sveg zla dobri Bog. Sretan Božić !
Nije mi jasno šta se ovo događa sa Hrvatima. Postalo je izgleda moderno ubivat ljude.
Neko ti uzme parking - ubij ga, neko stane u red isprid tebe - ubij ga odma brale !
Štaš uopće pričat s njin i gubit vrime - skini ga smista !
I onda naši klinci vide sva ta sranja pa bi i oni malo tukli i ubijali. Daj pe' kuna - nemaš - adio, ode glava !
To je zato što smo mi odrasli postali roboti bez muda. Samo se ganja lova, nema se vrimena za dicu. Daj mu dvajes' kuna i neka ide vanka. A s druge strane, aj razmisli pošteno, da vidiš neko dite kako po ulici razbija, frižaje auta ili tuče klinca slabijeg od sebe - oš mu šta reć ? Oš intervenirat ? Ili ćeš proć pored toga ka da nije tvoj posal ?
Kad san ja bija mulac, onda su odrasli pazili i gledali svu dicu po ulici ka da su njihova. Kad bi radili sranja uvik bi se naša neko i uvatija koga za uši, potira nas doma ili šta već. Nisu bili ljudi-pičke ka šta mi sad postajemo.
Kad je Asanović prije par godina reagira na to šta mu lapan maltretira dite, izaša je po svim novinama i bija je na televiziji. Zamalo ga razapelo. A čovik je postupija kako triba. Dobro je učinija i tome drugome mulcu koji očito nije zna da je pretjera.
Šta zapravo oću reć - nemojmo čekat da nan Split dođe ka i Zagreb, pa da ne moš dite mirno pustit vanka. Triba reagirat sada, dok je još na vrime. Sva dica ovog grada su naša dica i ne možemo mirno stat sa strane ka da nije naš posal. Ko se takne u našu dicu najeba je !
Nije me bilo neko vrime, pa je site bija malo neuredan. Ali opet sam tu i sad će sve biti kako treba. Isprika svima čije najave nisam stigao objaviti.
Evo i jedne dobre vijesti za redakciju - skočili smo na Google-u i dobili smo Page rank 4 !!!
To znači da smo upali u društvo velikih. Za one koji to ne prate, MySpace ima PR 9 od mogućuh 10, a 10 nema nitko.
Mi smo na 4, a neš ti nas. Neki dan san naletija na jedan američki site koji je taman dobija PR 4 i to su slavili i objavljivali na sva zvona.
***
Evo i scena se polako budi i počinju prva jesenska događanja. Jungla je uvela žive svirke, Hemingway Bar nastavlja sa stranim gostovanjima, u O'Hari su bili Svadbas ... Neka samo tako bude i dalje. Imat ćemo se di zabit i sakrit od zime, a i malo guštat u dobroj svirci.
Javite mi šta se zbiva, ne mogu sve povatat sam. Ako ste pismeni, napišite prilog pa ga pošaljite na redakcija@splitatnight.com. Slije isto tako igraju. Ajmo radit !
Bogo
Evo nam je iznenada i iz zasjede stigla jesen.
Potirala nas je s plaža, obukla nam duge rukave i zabila nas u kuće i kafiće. Broj koncerata se smanjio, kako i sami vidite, pa ako se ovako nastavi, neću imat šta stavit na ove stranice. Morat ću ka i drugi pisat o politici, balunu, nesrićama i svemu onome što bi najradije zaboravija.
Ajde bendovi počnite zimsku sezonu, klubovi radite nešto jer ću ispalit od dosade...
Bogo
Kavana LVXOR nalazi se na Peristilu. Peristil spada u UNESCO-ve zaštićene kulturne spomenike. Svaki turist koji dođe u Split mora posjetiti Peristil. Navečer tu prođe gomila ljudi. Neki od njih sjednu na skale i naruče piće iz Lvxora. Lvxor ne smi na Peristil stavit štekat, ali zato može organizirat nastupe bendova. Ti bendovi nemaju prostor na kojem mogu kulturno i normalno stat. Stoje na nekakvim vratima kavane, zbijaju se i vire jedan drugom preko ramena ne bi li vidili svoju publiku. Barba koji drži Lvxora im da neku sitnu lovu i onda oni bidni sviraju. Do Lvxora ne moš doć auton, pa onda instrumente i opremu tegle na ruke. Barba koji drži Lvxora je moga baren tin ljudima kupit jedan pošteni razglas, pa da čujemo šta sviraju i pivaju. Ali barba koji drži Lvxora misli da to nije njegova briga. Ko će dat pešest iljada kuna za to. I onda posjetiteljima pari ka da su u Rusiji za vrime Brežnjeva. Stari, raštimani klavir, pivačicu ne čuješ, nema pozornice, glazbenici bez digniteta i poštivanja vlasnika prostora. Ko ih j***, i onako sviraju za siću. Da su ovakvi glazbenici bilo di drugo, držali bi ih ka malo vode na dlanu. Ali ne u Splitu i ne u Lvxora. I to sve na Peristilu, u centru grada koji je centar svita.
Bogo
Kad nekome padne na pamet neka dobra ideja, nešto što bi nam svima popravilo život, diglo moral, kulturno nas obogatilo, pomaklo nas iz učmalosti i tupila neka odmah zna da ne smije računati na pomoć Grada u realizaciji te ideje.
Upri i radi sam. Grad nije na tvojoj strani. Ili čekaj lokalne izbore, drži ideju u glavi i ne radi ništa. Kad dođe vrime od izbora, onda Grad traži ljude sa idejama da im pomogne, da ispadne frajer, da zaglumi da mu je stalo. Onda mi opet izaberemo novi Grad, pa nas onda i taj novi Grad odjebe. I tako u krug. Jedini način da ti Grad pomogne je taj da uđeš u proračun. Proračun se radi pred kraj godine. Ako ti padne na pamet dobra ideja u drugi misec - zaboravi. Lova se već podilila. Aj ti naredi ideji kad će doć. Ili ćemo svi natirat ideje da nam padaju na pamet u dvanaesti misec ili neka lipo idu k vragu. Grad neće dat podršku. Ideje će propast jer su rođene u krivo vrime. Baš je taj Grad glup. Triba ga hitno minjat. Kome triba glupi Grad? I ko bi to tija bit gradonačelnik od glupog Grada? Rijeka ima dobrog gradonačelnika. Mlad čovik, pun ideja. Primija je sve dobitnike Porina i svakome da lipu novčanu nagradu. Rijeka se ponosi svojin ljudima. Rijeka voli uspješne i pametne ljude. Rijeka nije glup Grad.
P.S.
Evo san danas sazna da je Grad ukinija psihologa koji pomaže ženama operiranim od raka dojke.
Bravo Grad !
Šta će njima uopće psiholog !
Glavno da se našla lova za oni škver od Rive !
Bogo
Prošli put san pisa o tome kako je Riva mrtva, a skupa s njon i centar grada.
Ima bit da neko ipak dolazi na ove stranice, izgleda da nisan pizdija uzalud.
Evo gledan na TV Dalmaciji - skupila se ekipa vlasnika dućana i kafića, pa pokrenili ljudi akciju da se oživi centar grada. Tili bi i oni koju kunu više spremit u žep ovog lita. Tili bi da Split ima vibru ka i svako drugo dalmatinsko misto, a ne da glumimo metropolu. Svaka čast Righiju, Tavri i ekipi šta su se potrudili malo uzdrmat ovo tupilo.
Jedino mislin da će falit budu li se puno oslanjali na turističku zajednicu ili grad. Mislin da bi tribali to lipo napravit sami.
Prije par lita bija san jednu večer u Trogiru na onoj pjaceti iza crkve i tamo je svira bend. Na pjaceti su tri kafića i ljudi su se lipo udružili, svak je da pomalo i zajednički su platili muziku. Tako je jedan bend u stvari radija za tri kafića. Svima dobro. Kamo sriće da je te pameti i u nas. Ima baren deset mista u gradu di se to isto može napravit. A ne da se kafići tuku jedan protiv drugoga svaki sa svojon muzikon, pa ko će jače. Onda to naravski smeta susidima - jedan drma tehno, drugi cajke, treći piči metal - to bude za ispalit. Zato se lipo dogovorite, svak po par sto kuna i eto nan u Splitu žive muzike na svakon kantunu. A naši bidni muzičari koji jedva spajaju kraj s krajen imat će posla. Potrudimo se priko lita - ko zna kakva će nan bit zima.
Bogo
Ciji grad je ispalija šta su nam napravili od Rive. Grozno, ladno, odvratno, pari škver ...
I svi su lipo odma utekli sa Rive. I sa Pjace, i sa Peristila, i sa Voćnog trga ... Nigdi nikoga. Zabili se ljudi doma i u kafiće. Tako nam je Split lipo posta europski grad. Parimo Beč. Ni kod njih iza deset navečer nema ni pasa.
Nekidan san razgovara s jednin čovikon iz Zagreba. Lik se ne može načudit šta je nama. Pa šta na Rivu ne stavite dva-tri benda, ali ne one šta sviraju na plejbek, nego prave, žive ljude sa gitaron, mandolinon, bubnjevima ...
Pa neka lipo sviraju, zaradit će koju kintu, bit će šušura. I Riva će opet oživit.
Dobro čovik govori. Ali nema ovi grad pameti. Vlasnici štekata kukaju mižerju, malo in je katrigi i čekaju da in poglavarstvo dovede ljude. Organizirajmo se, ljudi! Splitski HGU ima podatke o gomili muzičara. Ako ne znate di ćete, javite se tamo. Daj neka neko više uključi mozak! Šteta je da ovakav prostor di su se generacije družile, zaljubljivale, nalazile i sastajale sad bude napušten i prazan. Di su klape, di su ulični svirači, di su klinci sa pivon i gitaron ?
Sve se ružno na Rivi još more i prominit, ali ko će prominit nas ?
Bogo
Hrvatska televizija je ove godine premjestila Porin sa obale (Makarska, Opatija) u svoj ne više tako novi studio u Zagrebu. Financijski gledano - opravdan potez. Tehnika je već tu, logistika ima puno manje posla. Ali nekako mi je nedostajalo šarma i opuštenosti.
Krenulo je loše od početka. Voditeljski par dobio je toliko imbecilan scenarij kakav odavno nisam vidio, a parodija na EU pretvorila se u parodiju na Porina.
"Duhovitosti" prezentera (čast izuzecima) uspješno su potvrdile ovaj dojam.
Ove godine je došlo i do jasne podjele izvođača na Money-makere, dakle one čiji se CD-ovi dobro prodaju i koji su dobili pravo nastupa u velikom studiju, pred biranim uzvanicima i Money-loosere koje diskografska industrija tolerira, čiji tiraži rijetko uspiju pokriti troškove objavljivanja albuma. Izuzeci su bili TBF (čestitke na Porinima!) koji su nastupili u looserskom dijelu, jer tamo je i bila prava ekipa i Neno Belan sa Fiumensima, koji je kasnije dobio svog (nevjerojatno!) prvog Porina. Ekipu u velikoj dvorani neću uopće komentirati, a što se mene tiče moglo je i bez njih.
Ja sam osobno uvijek bio na strani onih koji glazbu ne shvaćaju kao biznis nego kao ljubav. Jedino dobro što se ove godine čulo i vidjelo na Porinu dogodilo se na looserskom stage-u: izvanredni Livio Morosin, Brk koji me iznenadio idejama, svirkom i zvukom, energetska bomba Gatuzo (jesu stvarno bili samo dvojica?), fenomenalni TBF, moj dragi prika Neno Belan. Čak mi je i Shorty izgledao simpatičniji nego inače. Looseri su osvjetlali obraz hrvatske glazbene scene i pokazali da dobre mjuze još ima.
Ovi drugi neka se i dalje brinu što će im prigovoriti Fashion Guru, neka pune takujine dok još mogu i neka si organiziraju posebnu manifestaciju, još glamurozniju, skuplju i raskošniju. Neka zauzmu sav medijski prostor, okupiraju sve televizijske emisije, nek im se pjesme vrte što više. Tako će se najbrže i najefikasnije uništiti sve ono što valja u našoj glazbi. A to je i cilj, zar ne?
Pozdrav svim looserima. Svaka vam čast.
Bogo
Splitski HGU i Radio Dalmacija već nekoliko tjedana provode akciju Signali u noći koja bi trebala pomoći mladim, neafirmiranim izvođačima da nađu put do svoje publike.
Svi znamo kakva je situacija sa prostorima za žive nastupe nepoznatih bendova - za njih jednostavno nigdje nema mjesta. Organizatori koncerata najprije gledaju tržišnu vrijednost izvođača, što je potpuno razumljivo kad se zna koliko jedan koncert zapravo košta. Nije nitko lud vaditi novce iz vlastitog džepa zbog čistog altruizma. Mora se zaraditi bar toliko da se pokriju troškovi. U takvoj situaciji podmladak nema šanse. Mogu samo vježbati po garažama i podrumima i gnjaviti susjede, pozvati par prijatelja na probu, eventualno snimiti demo i to je sve.
Zato i imamo situaciju da svi ti bendovi postoje samo virtualno - na CD-u, na MySpace-u i tome slično.
Pravih, dobro uvježbanih i za stage spremnih bendova izgleda da nema.
Zato me ne čudi da se na ovu akciju odazvalo jako malo njih. Nema prave ambicije da se nešto napravi i treba ih doslovce vući za rukav i moliti da se pojave na radiju sa par vlastitih pjesama. Dragi moji mladi kolege - ako se sami ne potrudite, nitko vam ne može pomoći. Mogućnost se pojavila, kriteriji nisu previsoki, pokrenite se - krajnje je vrijeme. Ne očekujete valjda da netko organizira ekspediciju pretraživanja splitskih garaža da bi se otkrilo baš vas i lansiralo vas se na zvjezdano glazbeno nebo.
To neće ić - nema šanse.
Bogo
Sajam gitare u Domu omladine protekao je u sjeni Croatia Boat Showa na Rivi. Jahte, milijuni eura, domaći novopečeni bogataši i načini na koje troše lovu svima su zanimljiviji od tamo nekakvih dasaka sa žicama. No na ovom gitarističkom sajmu imalo se što vidjeti. Ne samo što se tiče instrumenata. Većina gradskih majstora gitare bacili su oko i razgibali prste na Stratovima, Telcima ili Yamahama. Tamo smo doznali i ekskluzivne informacije o novom music shopu koji se uskoro otvara u Splitu.
Ali nije to tema ove priče. Na deset metara od ove izložbe su vrata iza kojih se krije jedna od najboljih dvorana koje sam ikad vidio, a vidio sam ih puuuno - Amfiteatar Doma omladine. Fantastičan prostor sa dvije dvorane i jednom pozornicom na izvanrednoj lokaciji desetljećima zjapi prazan u gradu koji krvari od potrebe za nečim takvim. Nevjerojatno je kolika je naša neinformiranost, jer siguran sam da većina splićana pojma nema da ovo uopće postoji. Vjerujte mi, da je ovakvo nešto u Zagrebu svi bi dobro znali za to. E sad se postavlja čitav niz pitanja - zašto ova fantastična dvorana nije u funkciji, tko njome i kako upravlja, čiji su interesi u igri...
Zar je moguće da smo stvarno toliki idioti da puštamo da baš sve u ovom gradu ode k vragu, kao što smo to dopustili na primjer sa Rivom ? Možemo li i imamo li snage reći DOSTA !
Bogo
Nikad mi nije bilo jasno kako oni šta prave stranice na internetu znaju šta ljudi misle o njihovom radu. Evo, ja se grčim već pola godine i osim par prijatelja, nitko se ne javlja.
Pozivam na suradnju, ostavim mail adresu, vidim da vas ima gomila koji svratite, ali da bi netko napisao dvije-tri riječi ... Nema šanse.
Žurba je velika. Dođeš, poviriš, bižiš dalje. Tamo s desne strane stoji botun s kojim ovaj site možete preporučiti prijateljima. Još nitko na njega nije kliknuo. Kako znam? Znam!
Dakle, ne budite lijeni, javite se mailom - to ne boli i neće vam se ništa loše dogoditi. Zanima me što mislite o ovim stranicama - sviđa li vam se izgled, slike, tekstovi...
Puno je lakše mijenjati i dotjerivati stvari kad znaš što ne valja.
Evo - blizu smo 100.000 posjeta u samo par mjeseci. Puno ili malo? Meni se čini da je to prilično dobro, uzimajući u obzir da se site bavi samo jednom temom. Možda vas zanima još nešto? Nema problema - pitajte, javite se, dajte neki znak da ste živi. Ovaj site ne postoji zbog mene, nego zbog vas.
Ovog tjedna je najavljeno čak pet koncerata.
Je li to previše ili premalo stvar je ukusa i percepcije Splita kao grada u kojem se ništa ne događa. Meni se ipak čini da događanja ima, ali da se nema dovoljno novčića za posjetiti sva od njih. Kao i obično, ide se tamo "di je ekipa". Tražimo gužvu, volimo se gurati, jer tamo gdje idu svi - moramo i mi. Nikad mi nije bilo jasno kako i zašto neko mjesto odjednom postane "u điru", a do jučer je zjapilo prazno. Očito se ne radi o kvaliteti programa, niti o uređenju samog prostora. Stvari su daleko izvan utjecaja razuma i logike. Jednostavno - ekipa je tamo. Tko je zapravo ta "ekipa", koliko ljudi treba da se stvori ta "ekipa" - to nitko ne zna. U ovih zadnjih par mjeseci jedan se prostor izdvaja aktivnošću i trudom - Obojena svjetlost. Sve je na mjestu, ali kad će "ekipa" shvatiti da je to - to. Prostor je savršen - dobar razglas, puno mjesta, najbolji parking u gradu, ludilo plaža, mjesečina iznad mora i puno mraka za zaljubljene. Nemojte me krivo shvatiti - ovo nije reklama. Samo glasno razmišljam i pokušavam odgonetnuti pravila "ekipe". Zanima me što vi mislite o tome. Pošaljite mail . Pokušajmo zajedno riješiti ovu enigmu. Vaše odgovore možemo objaviti ili ne - odlučite sami. Pozdrav "ekipi"...
Kako i sami vidite, ovaj uskršnji vikend obiluje koncertima i drugim događanjima.
Mišo je u Aurori, Belan u O'Hare, ostali se nisu oglasili ili su bacili težište na subotu (Jungla, Obojena).
Korizma napokon završava, pa će sad svi navaliti na ono čega su se u korizmi odrekli.
Ja sam se odrekao skoro svega, ne radi korizme, nego radi tankog takujina. Manje se izlazilo, jelo i pilo nego ikad do sada. Zato se više radilo. Sad će valjda i meni krenut malo bolje - stiže proljeće i bolja vremena. Ovo je doba godine kad se pripremaju pjesme za splitski festival, kad se snimaju albumi, započinju se reklamne kampanje i razni drugi projekti, a sve je usmjereno na najvažniji dio godine - ljeto. Čekamo goste, strane i domaće, da nam donesu malo šušura, koji euro i da nam što manje smetaju. A mi ćemo im prodati sve što se može - sobe, spizu, zabavu, sunce, more, plaže i uvale. Bendovi će imati više posla, malo će im skočit cijena, spremit će se nešto i za zimu. Zato, dragi moji, sretan vam svima Uskrs, jer osim značenja kojeg taj dan ima za nas kršćane, to je ujedno i početak novog ciklusa života kako ljudi, tako i prirode.
Stvari se polako vraćaju na mjesto ... početne su riječi jedne moje pjesme koje dobro opisuju situaciju u kojoj se trenutno nalazi splitska glazbena scena.
Klubovi su konačno otvorili vrata glazbenicima ovog grada, ne ograničavajući se samo na "provjerena" imena koja "garantirano" pune blagajne. Priliku su dobili i glazbenici čija zvijezda ne sja (bar ne još) na hrvatskom estradnom nebu, ali imaju i te kako veliki potencijal. U tome svakako prednjači Obojena svjetlost, koja je promjenom uprave promijenila i pristup svojoj publici. Istim stopama kreće i Jungla, pa nakon par godina opskurnih glazbenih i inih događanja, nova uprava vraća Jungli urbani duh i pozitivnu vibru. Klubovi se napokon definiraju i svaki od njih se trudi profilirati vlastiti image i privući određenu vrstu publike: Quasimodo i Kocka su zaduženi za alternativu, na Obojenoj je blues i elektronska glazba, Jungla je urbani plesni đir, O'Hara se okreće dalmatinskom ugođaju, Masters i Metropolis se još uvijek traže.
Ostaje nam vidjeti kako će se dalje razvijati ova situacija, ali glavno da je počelo.
Novi projekt Tamare Obrovac radnog naslova IstraIrska IstriaIreland međunarodni ensemble sastavljen od hrvatskih irskih i slovenskih glazbenika, sa glazbenim repertoarom kojeg čine autorske skladbe članova ansambla, te obrade tradicionalnih pjesama.
Od kraja studenog katalog Toma Waitsa bit će bogatiji za još jedno live izdanje. 'Glitter and Doom' je izdanje nastalo iz materijala izvedenih na istoimenoj hvaljenoj i rasprodanoj prošlogodišnjoj Tomovoj...
SUTRA, 08.07.2009. U TERMINU OD 8:00 - 9:00 h POSLUŠAJTE PREMIJERNO NA OTVORENOM RADIJU!!! Najnoviju pjesmu „Život je osjećaj“ sjajnih Majki kojom se najavljuje jesenski izlazak studijskog albuma poslušajte...
Sajam gitare u Domu omladine protekao je u sjeni Croatia Boat Showa na Rivi. Jahte, milijuni eura, domaći novopečeni bogataši i načini na koje troše lovu svima su zanimljiviji od tamo nekakvih dasaka sa žicama. No na ovom gitarističkom sajmu imalo se što vidjeti. Ne samo što se tiče instrumenata. Većina gradskih majstora gitare bacili su oko i razgibali prste na Stratovima, Telcima ili Yamahama. Tamo smo doznali i ekskluzivne informacije o novom music shopu koji se uskoro otvara u Splitu. 
