"Jedan svijet - jedno srce" poruka je s kojom su se Baka Beyond oprostili od nas na kraju jednog od najboljih izdanja Ethnoambient festivala do sada.
Ovo je ujedno i festival koji æu pamtiti po svojoj prvoj Press akreditaciji, nakon stotina onih izvoðaèkih. Ipak, u znak podrške kupio sam karte. Eto. Za razliku od prethodnih godina kad sam analizirao svakog izvoðaèa posebno, ovaj put to neæu napraviti. Naime, ove godine po prvi put sam shvatio da cijeli ovaj festival treba gledati kao jedinstveni dogaðaj, kao koncert jednog jedinog benda, kao jednu jedinu pjesmu. Samo tako može se shvatiti velièina ovog dogaðaja koji svake godine ujedini u ljubavi i razumijevanju ljude, narode, kontinente.
I kao što svaki koncert ima svoj uvod, nekoliko vrhunaca i grand finale, tako je i ovaj dvodnevni imao sve što treba.
Najprije nas je Rene Medvešek jednom prekrasnom i pouènom bajkom uveo u "film". Podsjetilo me to na one poznate duge najave Dražena Vrdoljaka ...
Rene je uspio u svom naumu i u trenu smo bili uvuèeni u atmosferu Striborove šume, vila i vilenjaka.
Marija Prelas i njene poljièke prije osvijestile su u nama glazbu kraja u kojem živimo. Odmah tu, iza brda, sve donedavno ovo su bili hitovi sa top ljestvica. Danas je to rijetko narodno blago.
Na to su se nadovezali Istrijani - èudno društvo pod imenom Vruja, koji kao da su do maloprije sjedili u hrastovim šumama Istre svirajuæi Velom Joži i njegovim prijateljima. Mješavina Italije, Dalmacije, Slovenije i naravno istarske ljestvice dala je sasvim novi prizvuk nekim poznatim pjesmama. Èudno, drugaèije i lijepo.
Prvi vrhunac ovog dvodnevnog koncerta priredio nam je Kries, naši Domaæi koji su rastepli ognjište svojim crvenim èizmicama.
Mojmir ih je opet doveo, bez njih ovaj festival ne mogu zamisliti. Vidimo se nagodinu ako Bog da opet. Ili u Treæem i prije.
Lagano smirenje poslije Kriesa donijeli su nam mladi glazbenici, grupa cura i momaka porijeklom iz razlièitih država Europe, koje je ujedinila ljubav prema etno glazbi. Svega smo tu èuli. Dvanaest glazbenika, odlièno pjevanje, a glazba od Danske do Makedonije. Što æe tek biti kad još malo stasaju ...
Nakon Ethno Croatia Orchestra slijedi Katalena. Slovenska rock-jazz-etno-cabaret-i tko zna što još ekipa naprosto su me oduševili.
Ovo je bilo nešto fenomenalno. Kao prvo radi se o fantastiènim glazbenicima. Toliko su dobri da su prešli onaj prag potrebe za dokazivanjem, pa su auto-ironièni, poigravaju se sa šablonama, normama i pravilima sa takvom lakoæom da je to nevjerojatno. Rade to svaki na svom instrumentu, ali i kao bend. Buldožer, Zappa, Lena Lovich, Bjork - svega tu ima.
Nisam razumio jezik, ali mi se èini da su se na isti naèin poigrali i rijeèima. Podsjetili su me na lanjske gošæe iz Rusije B, ali moram priznati da su mi ovi Slovenci bili draži. Ako ko ide u Sloveniju nek mi nabavi CD.
I tako je ovaj dvodnevni spektakl bio spreman za vrhunac, klimaks ili grand finale. A za to su se pobrinuli Baka Beyond.
U nekoliko navrata Ethnoambient nas je upoznavao sa afrièkom glazbom i glazbenicima. Tako je Seckou Keita veæ bio u Solinu svirajuæi koru, vidjeli smo pjevaèe, bubnjare ...
Baka Beyond je sve to i još više. Dovoljno je bilo samo vidjeti Su Hart èija aura zraèi tolikom pozitivom da je u trenu osvijetlila i dotakla svih nas. Nije to samo zato što nam se obratila na hrvatskom. Osmijeh, pogled, držanje te žene nisu nikoga mogli ostaviti ravnodušnim. Vibra kakvu malo tko ima.
Baka Beyond je ekipa sastavljena od još šest takvih osoba. Svaka od njih ima jaku pojedinaènu energiju, a svi zajedno su toliko moæni da su bez imalo napora i sa fantastiènom lakoæom držali publiku na nogama i u transu tijekom cijelog svog nastupa. Seckou Keita, èarobnjak i veliki umjetnik bio je samo jedan, potpuno ravnopravan èlan ove skupine koju predvodi gitartist i producent Martin Cradick.
Pojaèanje ovom bendu je bila Molara, neæakinja Fele Kutija i originalni vokal Zion Traina. Nismo imali prilike èuti keltsku stranu benda koji se reklamira kao bend s afrièkim ritmom i keltskom dušom. Violinist Paddy nije bio tu. To nam daje nadu da æemo ih vidjeti opet i u punom sastavu. Ne mogu ni zamisliti ludilo koje bi izazvali da su na ovo još dodali i irsku violinu...
Solin, Gradina, svi mi bili smo dio tog svijeta i plesali u ritmu otkucaja tog sveobuhvatnog, zajednièkog srca.
Hvala Goranu, Mojmiru i ostalim dobrim ljudima koji nam svake godine iznova daju priliku da se povežemo sa ljubavlju u sebi.
Bog vas blagoslovio i vidjeli se nagodinu opet. Toèno u osam.
| » > |
|---|